Nakon svega mi se imas hrabrosti javiti.
Nakon svega me pitas kad cu doci jer me zelis vidjeti.
Nakon svega sto si mi napravio L.
Znas li da ja tebe ne zelim vidjeti?
Ne znam kada cu doci. Nije mi vise stalo.
"Ja sam kriv,jel da?"
Da. Zapravo jesi.
Ti si kriv.
Iako ti to tad nisam rekla.
Zasto nisam?
Ni sama ne znam.
Ti si mene slomio dvaput,a ja se tebi ne usudjujem reci ni bolnu istinu.
Ili si ti tako grozan ili sam ja tako jebeno dobra -.-
Nisam mislila da si takav L.
Nisam nikad ni pomislila da ces me ti slomiti.
A onda si to ucinio dvaput.
Mislila sam da si drugaciji.
Da si posebniji od ostalih.
A ti si pokazao da si isti kao oni.
Da si jos i gori.
Nikad nisam ni pomislila da ces postati netko koga cu mrziti.
Zar ces mi zaista dozvoliti da te mrzim?
Nakon svega sto smo prosli.
Pravis se da ne vidis.
I ne cujes.
Pravis se da se nista nije desilo.
A znas. Znas dragi moj koliko mi je bilo stalo do tebe.
A sve si samo tako pustio.
Znam da si negdje duboko u sebi svjestan sto si napravio.
Ali te nije briga.
Jednostavno te nije briga.
"Ti si sve sto mi treba."
Te su rijeci tako prazne. Ne vjerujem vise u njih.
"Volim te. Al bas. Onako. Iskreno,pravo."
Kako sam ti uopce mogla vjerovati?
Kako sam bila tako naivna i glupa?
Znala sam da si pre savrsen da bi sve to bilo istina.
Ali nisi ti ni blizu savrsenstva.
"Ti si moj andjeo."
Andjeo?
To je savrsenstvo.
A ti?
Ti se samo znas dobro sluziti rijecima.
Samo znas dirnuti onime sto govoris.
Ali sto ti to vrijedi kad na kraju sve sjebes?
Sto ti to vrijedi kad si gad.
A sad kad ti je mozda zaista stalo (iako je to tesko moguce),sad meni nije stalo dragi moj L.
Odricem se tebe i tvoih predivnih plavih ociju.
Odricem se tvog osmijeha i tvoje predivne ruzinave kosice.
Odricem se svega sto ima veze s tobom dragi moj L.
Jer nisi zasluzio da te volim.
Jer nisam zasluzila da se mucim.

Tama sobe gutala je njeno tijelo.
Kasni sati duge ljetne noci.
Pjesma joj vrati uspomene.
Prije nekoliko mjeseci u ovo bi doba noci razgovarala s njim.
On je ostao njena nepreboljena ljubav.
Njeni su osjecaji u ovom trenu bili daleko od nje.
Kao da ih nikad nije ni imala.
"Ti si sve sto mi treba."
Sjetila se te recenice i kako je on u tom trenutku naglasio njezino ime.
Prekrila je lice rukama.
Gdje si sad?? Vrisnula je iz petnih zila.
Suze su prale njeno rumeno djecje lice.
Ti famozni djecace! Koga sada volis??
Vristala je kao da ce ju on cuti. Taj posebni gospon L.
U trenutku,suze su stale.
Staklenim je ocima pogledala iznad sebe.
Trebam te.
Zadrhtala je hladno bez ijedne grimase na licu.
Pogled joj je bio uprt u strop.
Sad,sad se osjecam cudno. Kao pripitomljena zvijer sto ti jede s dlanova.
Prosaptala je stihove i okrenula glavu.

Prvi post?
Drago mi je.
Ja sam Shealine.
I pisat cu ovo ubuduce.
Zapravo ne sluzi nicemu.
Tek toliko da oslobodim svoju kreativnu dusu.
Ne svidja ti se? Napusti ga.
Ne tjeram te da budes ovdje.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.